Karijera predstavlja celoživotni proces i obuhvata učenje i razvoj i istraživanje resursa koji omogućavaju postizanje karijernih ciljeva. Prema teoriji profesionalnog opredeljenja prvi nagoveštaji karijernih izbora mogu se uočiti još u detinjstvu. Postoje različiti alati, koji pojedincu mogu pomoći u procesu upravljanja karijerom.
Koja je razlika između karijere i posla, zašto je u današnje vreme potrebno multifunkicionalno osposobljavanje pojedinca i na koji način organizacije/menadžeri mogu da utiču na profesionalni život pojedinca za online blog magazin „The Foresighter“ govori Maja Ćurić Dražić, psihološkinja u oblasti psihologije rada i asistenkinja na Fakultetu za medije i komunikacije.
Šta se pod savremenim pojmom karijera, odnosno upravljanje karijerom i njeno planiranje podrazumeva?Koji tipovi karijera postoje?
Savremeno shvatanje pojma karijera podrazumeva preuzimanje odgovornosti za sopstvenu karijeru. Od pojedinca se očekuje da bude proaktivan i da sebi stvori priliku za karijerni razvoj. Karijera ne podrazumeva samo posao već predstavlja kontinuirani proces učenja i razvoja, a na upravljanje karijerom se gleda kao na celoživotni proces istraživanja resursa koji omogućavaju postizanje karijernih ciljeva. Ako u fokus stavimo odnos pojedinca prema sopstvenoj karijeri i očekivanja koja ima od organizacije, možemo razlikovati tradicionalnu karijeru, modernu karijeru i karijeru bez granica.
Koja je razlika između karijere i posla?
Posao podrazumeva aktivnost koju pojedinac obavlja i za to dobija finansijsku naknadu, dok kada govorimo o karijeri, karijera pored posla podrazumeva učenje i razvoj. Posao određuje organizacija, a karijeru pojedinac i zato možemo da kažemo da i osobe koje nemaju posao mogu imati karijeru.
Kada nastaje potreba za razvijanjem karijere kod pojedinca? Zašto je važno blagovremeno planiranje karijere?Šta treba da sadrži dobar karijerni plan?
Ako se pozovemo na teorije profesionalnog opredeljenja, onda bismo mogli da kažemo da se prvi nagoveštaji karijernih izbora mogu uočiti još u detinjstvu. Dete voli da se igra samo ili u društvu, prefereira određene teme za razgovor, aktivnosti u kojima će učestvovati. Često ćete čuti da se detetu postavlja pitanje: „Šta želiš da budeš kad porasteš?“. Dete misli da može da bude šta god poželi, vodi se isključivo sopstvenim željama. Kako sazrevamo postajemo svesni svojih sposobnosti i mogućnosti i želje modifikujemo u skladu sa novim saznanjima do kojih smo došli i polako počinjemo da planiramo sopstvenu karijeru. Blagovremeno planiranje karijere je važno, jer nam u situacijama kada treba da donesemo karijernu odluku olakšava taj proces budući da već imamo karijerni plan. Dobar karijerni plan bi trebalo da sadrži jasno definisane ciljeve, koji su specifični, merljivi, privlačni, realni i vremenski određeni. Prilikom postavljanja ciljeva trebalo bi napraviti i neku vrstu analize trenutnog stanja, odnosno razmisliti o tome gde se u ovom trenutku nalazimo u odnosu na ciljeve koje smo postavili. Takođe, trebalo bi razmisiti i o tome koje su to potencijalne prepreke koje bi mogle da nas spreče da ostvarimo ciljeve. Šta ćemo uraditi ukoliko ne ostvarimo postavljene ciljeve, odnosno plan B bi takođe trebalo da bude sastavni deo svakog karijernog plana.
Da li postoje neki alati za uspešno kreiranje karijerne putanje? Koja je njihova svrha?
Postoje različiti alati koji mogu pomoći pojedincu u procesu upravljanja karijerom. Jedna grupa alata je osmišljena tako da se primenjuje u saradnji sa profesionalcem iz oblasti karijernog vođenja i savetovanja, dok je druga grupa alata kreirana tako da pojedinac može sam da ih primeni. Bez obzira koja grupa alata je u pitanju, alati imaju za cilj da pomognu pojedincu da jasnije sagleda sebe i svet rada, da dođe do uvida koji mu mogu pomoći da donese karijernu odluku ili napravi karijerni plan.
Koji su najvažniji elementi razvoja karijere?
Da bismo uopšte mogli da se bavimo karijernim razvojem, neophodno je da upoznamo sebe, da prepoznamo sopstvene vrednosti, interesovanja, osobine, uverenja, jake i slabe strane. Ovo bi ujedno bio i jedan od najvažnijih elemenata razvoja karijere. Takođe, važno je da imamo sve informacije koje su nam potrebne za donošenje karijerne oduke, da donesemo karijernu odluku i na kraju da preduzmemo konkretnu akciju kako bismo odluku sproveli u delo.
Zašto je u današnje vreme potrebno sprovoditi multifunkcionalno osposobljavanje radnika?
Zahtevi sveta rada se brzo menjaju, a da bi se uklopio u savremeni svet poslovanja pojedinac treba da bude fleksibilan i spreman na promene. Kako bi se to postiglo, kod zaposlenih bi pored funkcionalnih kompetencija trebalo razvijati i kompetencije za celoživotno učenje. Takođe, važno je naglasiti značaj neformalnog obrazovanja. Kursevi, edukacije, volontiranje, prakse, obuke i treninzi, predstavljaju odličan način da pojedinac stekne veštine koje su potrebne za uspešno snalaženje na tržištu rada i da se dodatno osposobi kako bi bio zapošljiviji i kako bi se lakše nosio sa izazovima koje nameće svet rada.
Na koji način menadžer/organizacija mogu da prate i da utiču na ljudske potencijale, odnosno na profesionalni život pojedinca?
Jedan od načina na koji organizacija može da utiče i da prati profesionalni razvoj svojih zaposlenih jeste preko individualnih planova razvoja. Individualni plan razvoja za svakog zaposlenog se pravi onog trenutka kada se pojedinac zaposli u organizaciji i između ostalog obuhvata način na koji se u okviru organizacije mogu razvijati potencijali zaposlenog. Takođe, važno je na adekvatan način motivisati zaposlenog kako bi ostvario karijerne ciljeve, pomoći mu u realizaciji ciljeva i dati povratnu informaciju o ishodima.
Koji sve faktori mogu da utiču na razvoj karijere?Da li postoje neka pravila za napredovanje u kompanijama?
Na razvoj karijere mogu da utiču sposobnosti, kompetencije, interesovanja, vrednosti, uverenja, stavovi prema radu, spremnost na celoživotno učenje, ali isto tako i ekonomski uslovi, razvoj tehnologije, sredina u kojoj pojedinac živi, karijerni izbori u porodici, promene na tržištu rada. Na koji način se može napredovati u organizaciji zavisi od organizacione strukture i politike organizacije, a dobar radni učinak, posvećenost poslu i spremnost na učenje će doprineti napredovanju u organizaciji bez obzira koja organizacija je u pitanju.
Možete li nam reći nešto više o fazama kroz koje osoba prolazi dok se kreće u poslovnom okruženju? Koliko dugo te faze traju?
Prva faza je faza uspostavljanja karijere odnosno faza rane karijere. Ova faza obuhvata period od 18. do 25. godine i u ovom periodu pojedinac dobija prvi posao i ulazi u svet rada. Druga faza je faza napredovanja u karijeri, koja obuhvata period od 30. do 45. godine i predstavlja najkreativniji i najproduktivniji period kada je razvoj karijere u pitanju. Sledeća faza je faza održavanja karijere, koja obuhvata period od 45. do 55. godine. U ovoj fazi većina zaposlenih ima stabilnu karijeru koju teži da zadrži. Poslednja faza je faza kasne karijere koja obuhvata period od 55. godine pa do odlaska u penziju. U ovoj fazi pojedinci prenose svoje znanje mlađim kolegama i polako se pripremaju za odlazak u penziju.
Na koje prepreke nailazimo za vreme radnog veka?Koje veštine su potrebne da bi neko ponovo mogao da napravi dobru karijernu strategiju i prevazišao karijernu krizu?
Tokom ranog veka pojedinac se susreće sa raznim preprekama. Prepreke mogu biti vezane za našu ličnost, mogu biti posledica nezadovoljstva trenutnim poslom ili neispunjenih očekivanja, a mogu nastati i usled promena u interesovanjima ili promena u organizacinom okruženju. Kako bi lakše savladao poteškoće na koje naiđe, važno je da pojedinac dobro sagleda sebe i situaciju u kojoj se našao, bude proaktivan i spreman da uči i da se razvija i naravno, da bude fleksibilan i spreman na promene.
Koje su to najvažnije vrednosti koje ljudi žele da ostvare kroz posao?
Ako bismo se pozvali na teoriju „Dobre klime“ onda bismo mogli da kažemo da čovek kroz posao zadovoljava svoje socijalne potrebe. Međutim, koje vrednosti će pojedinac ostvariti kroz posao zavisi od samog pojedinca. Važno je da pojedinac uvidi da organizacija neguje vrednosti koje su njemu važne i da prepozna organizaciju kao okruženje u kome zaista može da ostvari svoje vrednosti.
Koliki je vremenski rok upravljanja karijerom?Možete li nam navesti neki primer, odnosno iskustvo uspešnih ljudi?
Upravljanja karijerom nema vremenski rok jer upravljanje karijerom predstavlja celoživotni proces. Pojedinac tokom života na razne načine upravlja svojom karijerom. Nekada to čini svesno, nekada nesvesno. Ako pogledate pojedince koji su uspešni, ono što ima je zajedničko jeste da svoj posao doživljavaju kao sastavni deo svog identiteta i da ne mogu da zamisle da se bave nekim drugim poslom. Posao im pričinjava zadovoljstvo, ispunjava ih i na posao gledaju kao na svoj poziv. Pored toga imaju viziju šta žele da postignu, jasno postavljene ciljevi i motivisani su da ih ostvare.
I za kraj, možete li uputiti savet mladim ljudima, srednjoškolcima, diplomcima i postdiplomcima, koji je model ponašanja poželjan da bi započeli uspešnu karijeru i uklopili se u poslovnu okolinu u kojoj se budu našli?
Za početak, važno je da karijerni izbori koje prave budu u skladu sa njihovim vrednostima i interesovanjima. Mladi bi prilikom donošenja odluke o studiranju trebalo da razmišljaju ne samo o tome šta će da studiraju nego i o tome šta će da rade kada završe fakultet koji žele da upišu. Važno je da budu svesni brzih i čestih promena na tržištu rada i da shvate da je neophodno da budu informisani kako bi se lakše nosili sa tim promenama. Promene u karijeri su priodna pojava i to ne treba da ih plaši, naša interesovanja se menjaju tokom vremena i u skladu sa tim, menjaju se i poslovi koje obavljamo. Važno je da shvate da je karijera celoživotni proces, da obuhvata kontinuirano učenje i razvoj, da je dinamična, nije linearna i da su i neuspesi sastavni deo svake karijere. Potrebno je da preuzmu odgovornost za sopstvenu karijeru, da budu proaktivni i postanu tvorci svoje karijere. Trebalo bi da budu spremni na učenje i razvoj i da iskoriste karijerne prilike koje im se pruže, ili da ih sami stvore. Najvažnije od svega, trebalo bi da rade ono što vole jer istinski možemo biti srećni i ispunjeni jedino ukoliko radimo posao koji volimo.
Sagovornica: Maja Ćurić Dražić
psihološkinja u oblasti psihologije rada
Razgovor vodila: Maria Cerovina