Nakon što se proširila vest o problemima u kojima se našlo nekoliko velikih italijanskih banaka, uključujući i najstariju Monte dei Paschi, italijani su ispraznili bankomate širom zemlje plašeći se za svoje uloge.
Sve je počelo početkom godine, kada je SuperStation95 počeo sa špekulacijama o zdravlju italijanskih banaka i nazvao ih krivim tornjem, koji se može svakog trenutka urušiti. Od tada panika ne prestaje da trese Italiju, ali i druge evropske zemlje.
Eventualni krah nekoliko italijanskih banaka imao bi domino efekat i na zdrave banke u Italiji, a nakon toga talas panike lako može krenuti i ka drugim zemljama širom Evrope.
Najbolji pokazatelj krize je pad vrednosti akcija banaka u Italiji od neverovatnih 68% od početka 2016. godine.
Gledajući pojedinačno, situacija je i mnogo gora, pa su akcije Monte dei Paschi banke izgubile čak 86% vrednosti od početka godine.
Printscreen: Superstation95
Finansijska stabilnost Italije je jako važna za EU.
Imali smo prilike da vidimo koliko je teško da ostatak EU spase prezaduženu Grčku, koja je relativno mala i zauzima 44. mesto na listi svetskih ekonomija. S obzirom da je Italija 8. najveća ekonomija sveta, a njena zaduženost je trenutno na oko 132% BDP-a, EU nema instrument niti resurs da se nosi sa topljenjem italijanskog finansijskog sistema koje je već na delu, jer se banke dave u nenaplativim kreditima.
Dok investitori beže i građani panično podižu svoj novac, političari prilično pasivno posmatraju ceo događaj.
Tako, Jeroen Dijsselbloem, predsedavajući Eurogroup, nije posebno zabrinut i smatra da se bankarski problemi moraju rešavati unutar banaka, a da bankari ne smeju da čekaju krajnje situacije i da se obraćaju državama i EU za pomoć.
Ova izjava dolazi dan nakon što je David Folkerts-Landau glavni ekonomista Deutsche Bank, pozvao ECB da obezbedi 150 miliardi evra za spasavanje bankarskog sektora u Italiji jer to nije samo italijanski problem.
Koliko je u pravu, svedoči činjenica da je Deutsche Bank na staklenim nogama i da beleži najveći pad vrednosti akcija u novijoj istoriji.
EU će definitivno morati da podrži bankarski sektor kako bi izbegao potpuni kolaps finansijskog sistema, a podržaće ga jedino ubrizgavanjem dodatnih količina novca.
Takođe veliki problem je činjenica da pravo na emitovanje evra ima samo Evropska centralna banka, a ne države članice Unije, a potrebe za novčanom pomoći nemaju sve članice podjednako. Nekim članicama to može stvoriti veće probleme nego što će imati korist one kojima je pomoć potrebna.
Potencijala kriza banaka u Evropi prouzrokovaće i krizu evra, a onda će se kapital u prvo vreme prelivati u druge sigurnije valute kao što je dolar, sve dok kriza ne zakuca i na vrata USA usled problema koji se i tamo nagomilavaju. A onda će druge vrste sigurne imovine biti jedini način da se sačuva vrednost kapitala.
Da li će Italija biti kamen oko vrata Evropske unije, kao što je i pre jednog veka bila njenoj prethodnici, Latinskoj monetarnoj uniji, godine koje dolaze, a koje će biti sve samo ne monotone i neinteresantne, će pokazati.